Obveze poslodavaca

Zakon o minimalnoj plaći (Uradni list RS, br. 13/10) propisuje da je minimalna plaća mjesečna plaća za rad obavljen u punom radnom vremenu. Iz toga proizlazi da se u minimalnu plaću ubrajaju svi elementi plaće koje navodi Zakon o radnim odnosima, osnovna plaća radnika za određeni mjesec koja uvažava zahtjevnost posla te dodaci koji mu pripadaju, osim dodatka za rad preko punog radnog vremena – radnik koji za rad u punom radnom vremenu sukladno ugovoru o radu, odnosno zakonu dobiva minimalnu plaću mora u slučaju da obavlja rad preko punog radnog vremena osim minimalne plaće dobiti također naplatu i dodatak za rad preko punog radnog vremena.

Sukladno odredbama Zakona o radnim odnosima (Uradni list RS, br. 21/13) radniku pripadaju dodatak za radni staž te dodaci za posebne uvjete rada koji proizlaze iz rasporeda radnog vremena za noćni rad, prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom te nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, a kolektivnim ugovorom mogu se odrediti posebni uvjeti rada koji proizlaze iz posebnih opterećenja na radu, neadekvatnih utjecaja radnog okruženja i nesigurnosti na radu koji nisu uključeni u zahtjevnost rada.

Iznos minimalne plaće u RS određuje se jednom godišnje na temelju usklađivanja s porastom cijena osnovnih životnih potrepština te nakon prethodne konzultacije sa socijalnim partnerima. Od 1. siječnja 2015. minimalna mjesečna plaća u Sloveniji iznosi 790,73 eura (bruto).

Visina dodataka određuje se kolektivnim ugovorom na razini djelatnosti.

Sukladno odredbama Zakona o radnim odnosima (Uradni list RS, br. 21/13) godišnji odmor u pojedinoj kalendarskoj godini ne smije biti kraći od četiri tjedna, bez obzira na to radi li radnik puno radno vrijeme ili kraće radno vrijeme od punog, a minimalni broj dana godišnjeg odmora radnika ovisi o rasporedu radnih dana u tjednu za pojedinačnog radnika. Radnik ima pravo na dodatan dan godišnjeg odmora za svako dijete koje još nije navršilo 15 godina, a stariji radnik, invalid, radnik s najmanje 60-postotnim tjelesnim oštećenjem te radnik koji njeguje dijete i brine se o djetetu kojemu treba posebna njega i zaštita sukladno propisima koji uređuju prihode obitelji ima pravo na najmanje tri dodatna dana godišnjeg odmora.

Radniku koji ima pravo na godišnji odmor poslodavac je dužan isplatiti regres za godišnji odmor najmanje u visini minimalne plaće. Radnik ima pravo na razmjeran dio regresa ako ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, odnosno ako ima sklopljen ugovor o radu za nepuno radno vrijeme.

Odredbe Zakona o radnim odnosima uređuju također i pitanja radnog vremena i minimalnog odmora, određuju da je radno vrijeme sastavljeno od efektivnog radnog vremena (vrijeme u kojem radnik radi, na raspolaganju je poslodavcu i ispunjava svoje radne obveze iz ugovora o radu) i dnevne stanke od 30 minuta na koju ima pravo radnik koji radi puno radno vrijeme svakog radnog dana. Zakon nadalje određuje da puno radno vrijeme ne smije biti dulje od 40 sati tjedno. Zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom može se za puno radno vrijeme odrediti radno vrijeme koje je kraće od 40 sati tjedno, ali ne manje od 36 sati tjedno, osim za radna mjesta na kojima postoji povećana opasnost od ozljeda ili zdravstvenih oštećenja.

Osim dnevnog odmora tijekom radnog dana radnik ima pravo na odmor između dva radna dana koji kontinuirano traje najmanje 12 sati u razdoblju od 24 sata te na tjedni odmor koji traje najmanje 24 kontinuirana sata u razdoblju od 7 dana, pri tome se minimalno trajanje tjednog odmora smatra kao prosjek u razdoblju od 14 dana.

Zakonom o radnim odnosima pomoću posebnih uvjeta rada i zaposlenja osigurava se posebna zaštita u radnom odnosu između ostalog i radnicima koji još nisu navršili 18 godina i radnicima kojima takva zaštita pripada zbog trudnoće ili roditeljstva.

Sukladno Zakonu o radnim odnosima zabranjena je neposredna i posredna diskriminacija radnika – poslodavci su obvezni osiguravati jednako ophođenje prema radnicima bez obzira na narodnost, rasu ili etničko porijeklo, nacionalno i socijalno porijeklo, spol, boju kože, zdravstveno stanje, invalidnost, vjeru ili uvjerenje, dob, spolnu usmjerenost, obiteljsko stanje, članstvo u sindikatu, imovinsko stanje ili drugu osobnu okolnost.

Temeljne odrednice sigurnosti i zdravlja na radu uređene su Zakonom o sigurnosti i zdravlju na radu (Uradni list RS, br. 43/11), odnosno njegovim podzakonskim aktima koji obrađuju pojedina specifična područja ili postupke. Temeljne zadaće poslodavaca prema Zakonu o sigurnosti i zdravlju na radu jesu:

• Svaki poslodavac mora pripremiti i provesti sigurnosnu izjavu u pisanom obliku kojom određuje metode i mjere za osiguravanje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
• Poslodavac omogućuje sigurnost i zaštitu zdravlja na radu sljedećim mjerama:
  • povjerava izvedbu izvršenja zadaća sigurnosti na radu stručnom radniku, a zadaću zaštite zdravlja na radu ovlaštenom liječniku;
  • poduzima mjere za osiguravanje zaštite od požara, prve pomoći i evakuacije;
  • obavještava radnike o uvođenju novih tehnologija i opreme;
  • osposobljava radnike za siguran rad;
  • osigurava radnicima osobna zaštitna sredstva i opremu na radu, zdravstvene preglede radnika te periodične preglede radnog okruženja i opreme.
• Poslodavac određuje posebne zdravstvene zahtjeve za određeno radno mjesto.
• Poslodavac smije dati opasne tvari na uporabu radnicima samo ako je priložena dokumentacija na jeziku radnika.
• O početku radova poslodavac mora obavijestiti inspekciju rada 15 dana prije početka radova.
• Poslodavac mora odmah prijaviti inspekciji rada svaku smrtnu ozljedu, ozljedu koja ima posljedicu nesposobnost radnika za rad, grupnu ozljedu, opasnu situaciju ili utvrđenu profesionalnu bolest.
• Poslodavac mora omogućiti predstavnicima radnika suradnju u rješavanju pitanja povezanih sa sigurnim i zdravim radnim okruženjem.
• Poslodavac mora financirati sve postupke i mjere glede sigurnog i zdravog radnog okruženja.
• Poslodavac mora voditi sve evidencije i čuvati svu dokumentaciju prema zakonu.

Sukladno Zakonu o uređenju tržišta rada (Uradni list RS, br. 80/10, 40/12 – ZUJF, 21/13, 63/13, 100/13, 32/14 – ZPDZC-1 i 47/15 – ZZSDT) poslodavac za osiguravanje rada radnika korisniku može početi obavljati djelatnost:

• ako mu u posljednje dvije godine nije bila pravomoćno izrečena kazna zbog kršenja propisa o radnim odnosima, zapošljavanju i radu stranaca, sigurnosti i zdravlju na radu, zapošljavanju na crno te tržištu rada;
• ako u posljednje dvije godine nije imao nenamirene dospjele novčane obveze iz naslova naplate za rad;
• ako u posljednje dvije godine nije bio objavljen na popisu poreznih obveznika s dospjelim nenamirenim poreznim obvezama te na popisu poduzetnika koji nisu predali obračun koji objavljuje Finacijska uprava Republike Slovenije i na dan podnošenja zahtjeva nema nenamirenih dospjelih poreznih obveza;
• ako ispunjava kadrovske, organizacijske, prostorne i druge uvjete koje podrobno propiše ministar nadležan za rad;
• ako za svoju glavnu djelatnost ima registriranu djelatnost posredovanja privremene radne sile;
• ako predloži bankarsku garanciju u visini od najmanje 30.000 eura;
• ako ima ustanovljenu podružnicu na području RS ako je riječ o stranom poslodavcu;
• ako strani poslodavac koji na području RS želi obavljati djelatnost osiguravanja rada radnika korisniku podnese zahtjev za izdavanje dozvole i za upis u evidenciju na ministarstvo nadležno za rad. Zahtjevu priloži kopiju listine koja nije starija od godine dana na temelju koje poslodavac može obavljati djelatnost u zemlji u kojoj ima sjedište i ovjeren prijevod te listine na slovenski jezik te dokaze o ispunjavanju gore navedenih uvjeta koje nije moguće dobiti po službenoj dužnosti. Upis u evidenciju obavlja se na dan konačnosti rješenja koje izdaje Ministarstvo rada koje poslodavcu za osiguravanje rada izda potvrdu. Djelatnost se može početi obavljati danom upisa u evidenciju.

U osiguravanju definiranih prava upućenim radnicima strani poslodavac dužan je osim odredaba navedenih propisa poštivati i s tim pravima povezane odredbe kolektivnog ugovora za djelatnost u kojoj se usluga pruža ako je sklopljen za područje zemlje. Evidenciju kolektivnih ugovora sklopljenih za područje zemlje vodi ministarstvo nadležno za rad, a podatke koje poslodavci trebaju za obračun svih primanja iz rada na temelju najznačajnijih kolektivnih ugovora moguće je odabirom odgovarajućeg kolektivnog ugovora dobiti na internetskoj stranici Gospodarske komore Slovenije.